Zašto suze teške moram da isplačem,
Zašto sam razočarana i na svakog vičem?
Zašto mi srce ovoliko pati?
Zašto mi, Bože, ne želiš dati
da i ja postanem mati?
To srce nikako neće da shvati!
I osjetim krivnju čim ovo kažem
jer se zavaravam, jer se lažem..
...jer znam Bogu sve je moguće,
a dajem sumnji da me vuče
samo zato jer sam slaba
i jer želim što prije
da maleno djetešce dušu mi grije
Da zagrlim ga oko vrata..
Da nas zove Mama...Tata..!
Da po kući trči i nered stvara
Da mu pjevam s toliko žara
i pričam mu o ljubavi i tuzi,
o kiši i duzi...
Zar je moje srce tako loše?
Zar moje molitve ne čuješ Bože?
Ponovno te gušim pitanjima, znam..
Al teško mi je postići da se samo predam
i na riječ ti vjerujem
kad želim malenog anđela sada..
O, Bože..dok još sam zdrava i mlada...
Čuj vapaj tužni ove žene,
Pogledaj njene skrivene želje..
Jer ne tražim te ništa više
SAMO DA KRAJ MOG SRCA JOŠ JEDNO SRCE DIŠE..


