Od slave jašuć' na magarcu
do smrti viseć' na križu...
I patnja i trn u svetome srcu
kroz bolnu Golgotu redom se nižu...
Gdje nesta onaj čovjek?
Gdje iščeznu onaj Bog?
Kao da u smrtni je ušao vijek
i ostaje ondje do dolaska svog.
Sve stade na mračnu misao...
I sunce i mjesec, i svemir
izgubiše svoj potpuni smisao...
Dok ovdje ležiš u mjestu tišine
ja čekam Tebe – novu povijest
i u praskozorju najljepšu radosnu vijest.


