
Portal Medjugorje-info.com je pokrenut s namjerom da svim ljudima dobre volje donese u njihove domove najnovije vijesti iz Međugorja, da unese radost u njihove domove.
Cilj nam je da ljudi dobiju sve informacije vezane za Međugorje.
Ove web stranice koriste kolačiće kako bi poboljšale Vaše korisničko iskustvo i vodile analitiku o posjećenosti. Nastavkom korištenja ove web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.
Saznaj više...


molim Te pomozi mojoj nevjeri, mojoj ljudskoj ogranicenosti i otudjenosti od svijeta. Izlijeci moju volju koja me vuce natrag, u depresiju i ocaj. Blagoslovi moj zivot i pomozi mi da shvatim njegov smisao.
Moli za mene i moju obitelj. Cuvaj moje prijatelje.
Hvala.
uz Tvoju pomoć da čim prije dođe sa liječenja svome sinčiću koji treba majčinu ljubav i toplinu. ?Amen ?
Molitva Imenu Isusovu – izmolite je danas i tako zasvirajte najljepšu melodiju za Boga
Tvoje ime je sveto i uzvišeno, i nema nikakve moći na Nebu, na zemlji ni u paklu koja se ne bi poklonila na zazivanje Tvoga imena
Foto: Shutterstock.com
S najiskrenijim osjećajem u srcu slavim i blagoslivljam tvoje ime, ljubljeni moj Isuse. Tvoje ime je sveto i uzvišeno, i nema nikakve moći na Nebu, na Zemlji ni u paklu koja se ne bi poklonila na zazivanje Tvoga imena jer samo po Tvome uzvišenom Imenu ljudi zadobivaju spasenje, anđeli nebesku slavu, a đavli su poraženi. Tvoje ime, Isuse, prosvijetlilo je neznanje naroda i dalo nadu u utjehu u svim bijedama ropstva svijeta. Po tebi, Presveto Ime, smiruju se oluje, stišavaju valovi, udaljavaju sve nedaće, pobjeđuju svi neprijatelji. Ti si ključ svakog blaga jer se svaka milost zadobije po zazivanju tebe, nema drugog imena ni na Nebu ni na Zemlji po kome bi se ljudi mogli spasiti. Ti si kroz stoljeća bilo utočište ožalošćenih, obrana progonjenih, jakost slabih, potpora jakih. Presveto ime Isusovo, ti si u ustima slađe od meda, istinska utjeha srca onima koji te ljube, o Ime iznad svakog imena, skriveno svim patrijarsima Starog zavjeta, a nama objavljeno kao sažetak svih najuzvišenijih otajstava Otkupitelja koja su proroci naviještali. Sva stvorenja slavite to sveto tako ljupko Ime. Kličite skupa s anđelima nebeskim: Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot, blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje. Isuse, ljupko ime, božansko ime, htio bih da mogu svojom krvlju nadoknaditi sve psovke i uvrede koje se nanose tvome imenu. Obećajem da ću činiti sve što je u mojoj moći da ti ubuduće bude iskazana ona čast i slava koje zaslužuješ, i molim te za milost da uvijek budeš moja nada u životu, obrana u smrti i radost u Nebu skupa sa svim blaženicima u vječnosti. Amen.
mons. G. Riva
Isus sv. Gertrudi i sv. Mechtildi o svom imenu
Sv. Mechtilda je pitala Isusa: “Moj Gospodine, što znači to divno ime koje ti je dao nebeski Otac?”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Gospodin joj je odgovorio:
“To je ime Spasitelja za sve vjekove, jer ja sam Spasitelj i Otkupitelj svega što postoji, što je bilo i što će biti. Ja sam Spasitelj onih koji su živjeli prije mog utjelovljenja, Spasitelj onih s kojima sam razgovarao dok sam živio na zemlji, Spasitelj onih koji su slijedili moj nauk i koji žele ići mojim stopama, i tako do konca vremena. To je moje predostojno ime od početka vremena koje mi je odredio moj nebeski Otac, ime koje je iznad svakog drugog imena.”
Gospodin je kazao sv. Gertrudi: “Evo, urezat ću na tvoje usne moje predostojno ime, želim da ga svima nosiš. Svaki put kad budeš micala svojim usnama kako bi izrekla moje ime, zasvirat ćeš najljepšu melodiju za moje uši.”
Gospe smiluj se mojim prosnjama .
Grijeh ostavlja u duši trag koji treba izbrisati kroz patnju i s puno ljubavi. Iako je naš grijeh uvijek osobna uvreda Bogu, on se odražava i na druge.
Foto: Shutterstock.com
Život kršćanina može biti ispunjen pokorom koju samo Bog vidi: prikazivanje bolesti ili umora Bogu, odustajanje od vlastitih nauma, dobro i predano obavljen posao iz ljubavi prema Bogu, uvođenje reda u osobne stvari i slično.
Pokora posebice draga Gospodinu je ona prožeta mnogim djelima ljubavi, koja nastoji drugima olakšati put prema Bogu, čineći ga ugodnijim.
U današnjemu evanđelju Gospodin nam poručuje: “Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.” Ono što prikazujemo Gospodinu mora biti praćeno ljubavlju. Najbolja pokornička djela ona su koja odražavaju našu ljubav prema drugima: znati zatražiti oprost kada nekoga uvrijedimo; žrtvovati se kada je potrebno za one za koje smo odgovorni; strpljivost; znati brzo i velikodušno oprostiti…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ljubav je ono što je Isusa dovelo na Golgotu. I u trenutcima kada je umirao na križu, svaki njegov pokret i svaka njegova riječ odražavali su ljubav, silnu i veliku ljubav.
Naša Majka Marija naučit će nas pronaći mnoge prigode za velikodušnost u predanju ljudima koji nas svakodnevno okružuju.
Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom.
Viđenja Anne Katharine Emmerich: Kako je Veronika obrisala lice našeg Gospodina
„Dopusti mi, da obrišem lice svoga Gospodina!“ Isus uze rubac lijevom rukom i pritisne ga na svoje okrvavljeno lice, zatim, prislonivši ga na desnu ruku kojom je držao križ, stisne rubac objema rukama i zahvalno joj ga vrati….
Ulica po kojoj se sad kretala povorka duga je ulica, što pomalo zavija ulijevo i ima više pokrajnjih ulica. Sa svih strana pristizahu dobro odjeveni ljudi prema hramu; dio njih povuče se iz farizejskog straha, da se ne onečiste, a dio pokaza time malo samilosti. Gotovo dvije stotine koraka bijaše Šimun pomogao Gospodinu nositi teret križa, kad iz jedne lijepe kuće na lijevoj strani ulice, do čijeg predvorja stubama vodi terasa, sa širokim zidom i svjetlucavim rešetkama, pojuri prema povorci visoka, otmjena žena držeći za ruku djevojčicu. To bijaše Serafija, Sirahova žena – njezin muž bijaše član hramskog vijeća – koja zbog svojeg današnjeg čina zadobi ime Veronika, od vera icon (istinska slika).
Serafija kod kuće bijaše pripravila izvrsno mirisno vino, s pobožnom željom da njime okrijepi Gospodina na Njegovu patničkom putu. U bolnom iščekivanju već je jedanput išla pred povorku, vidjeh je pod koprenom, s malom djevojčicom koju je posvojila, kako ide uz povorku, kad je Isus susreo svoju svetu Majku. Ali u gužvi nije pronašla odgovarajuću prigodu, pa požuri kući da tamo pričeka Gospodina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ona zastrta koprenom iziđe na ulicu, preko ramena joj je visio platneni rubac, djevojčica, u dobi oko devet godina, stajaše uz nju, a kad se povorka približi, ona sakrije vrč s vinom pod gornju haljinu. Oni na čelu povorke pokušahu Serafiju uzaludno odgurnuti, no ona od ljubavi i sućuti bijaše sva izvan sebe, progura se s djetetom, koje joj se držalo za haljinu, kroz svjetinu sa strane, preko vojnika i redara, stupi Isusu na put, padne na koljena i podiže prema Njemu rašireni rubac, zavapivši: „Dopusti mi, da obrišem lice svoga Gospodina!“ Isus uze rubac lijevom rukom i pritisne ga na svoje okrvavljeno lice, zatim, prislonivši ga na desnu ruku kojom je držao križ, stisne rubac objema rukama i zahvalno joj ga vrati; ona poljubi rubac, pritisne ga ispod ogrtača na srce, te ustade. Djevojčica bijaše bojažljivo podigla vrč s vinom, no redari i vojnici ne dopustiše joj da okrijepi Isusa. Odvažnost tog čina izazvala je komešanje naroda, što je nakratko zaustavilo povorku, i omogućilo joj da Isusu pruži rubac. Farizeji na konjima i redari razjariše se, međutim, zbog tog zadržavanja, a još više zbog javnog iskazivanja štovanja prema Gospodinu, te počeše udarati i vući Isusa, a Veronika pobježe s djetetom u kuću.
Čim stupi u svoje odaje, položi rubac ispred sebe na stol i padne u nesvijest; djevojčica klekne kraj nje jecajući. Takvu je pronađe jedan obiteljski prijatelj što naiđe i vidje ju kako leži kao mrtva pokraj raširenog rupca na kojemu zakrvavljeno Isusovo lice bijaše zastrašujuće, ali čudesno jasno otisnuto; on ostade užasnut, dozove je svijesti i pokaže joj Gospodinovo lice. Ona plačući, a istodobno utješena, klekne pred rubac i uzvikne: „Sad ću napustiti sve, jer Gospodin mi ostavi uspomenu.“
Taj rubac bijaše otprilike triput duži no širi, od tanke vune, a najčešće su ga nosili obješena oko vrata, katkad i još jedan drugi preko ramena; bijaše običaj s njime ići pred tugujuće, plačuće, iznurene, bolesne, umorne i brisati im njime lice; to bijaše znak ožalošćenosti i sućuti. U toplim zemljama oni su se i darivali. – Taj je rubac poslije uvijek visio na uzglavlju njezine postelje. Nakon njezine smrti, preko svetih žena, stigao je do Majke Božje, a po apostolima do Crkve.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Anne Katharine Emmerich “Gorka muka Gospodina našega Isusa Krista” Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb)