Sadržaj s oznakom: fra Slavko Barbarić

Odluka fra Slavka Barbarića da održi nacionalno okupljanje mladih je bio direktan odgovor na sve veći broj hodočasnika koji su 80-ih godina stizali u Međugorje. I ja sam bila jedna od njih. Ostavivši svoj tadašnji posao u Irskoj, došla sam u Međugorje ljeto 1988. kao vodič irskih hodočasnika.

I dok se pripremamo za ovogodišnji 32. po redu Mladifest, prisjetimo se kroz ovaj video kako je to bilo na 20. Mladifestu, koji je vodio i prevodio pokojni fra Slavko Barbarić, a jedan od predavača bio i fra Jozo Zovko.

Zamisao o molitvenom susretu mladih rodila se u srcu jednog mladoga hodočasnika iz Engleske krajem Marijanske godine (1988.), koju je on podijelio sa fra Slavkom Barbarićem.

O vrijednostima koje bi supružnici trebali njegovati u svome odnosu razmišljamo s fra Slavkom Barbarićem.

Marijo, hvala Ti, jer si rekla da nas neizmjerno ljubiš i da se nećeš s nama umoriti.

Smisao međugorskih ukazanja i poziva na mir po molitvi, postu i praštanju možemo shvatiti upravo u ovom trenutku naše povijesti, jer je lako živjeti u miru kad je vanjski mir siguran, jer je lako praštati i govoriti o praštanju kad nisi uvrijeđen, o slobodi kad nisi u zatvoru, o nadi kad nis razočaran, o ljubavi kad te mržnja ne salijeće i ne opravdava tuđom mržnjom.

Bilo je to davne 2000.god…Dogodilo se u Walsinghamu, pokrajini Norfolk, državi Engleskoj. Bilo mi je tada 23.god. i sjećam se sebe tada - „izranjena do boli“.

Poznajem ovdje u Međugorju i mlade i stare koji su ostavili drogu, utrku za materijalnim stvarima, za užitcima ovoga svijeta, i koji se još čude kako su mogli biti tako lakomisleni i vjerovati da ih je ono što su činili trebalo usrećiti.

"Moj suprug je oslobođen alkoholizma", svjedoči hodočasnica iz Međugorja čiji se suprug u korizmi zauvijek ostavio ovog poroka.

Prvi put došao sam 1990, kad sam imao samo 10 godina.

MOLITVA U GETSEMANSKOM VRTU

“Korizma je vrijeme kad se sjećamo Kristove ljubavi s kojom trpi za nas.

Fra Slavko Barbarić pripovijeda kako je susreo jednu majku koja nakon pogibije svoga sina nije više išla u crkvu, nije više molila, nije se više ispovijedala, jer je za smrt optuživala Boga.

“Molim obitelji župe da mole obiteljsku krunicu” - rekla je Gospa u poruci od 27. rujna 1984.

Zahvalnost je nutarnji stav čovjeka koji duboko , svjesno doživljava da je stvorenje Božje, da nije gospodar svoga života, da mu je život i sve što ima darovano.

Gospa je željela da molimo srcem, što znači moliti s ljubavlju.